Enter the content which will be displayed in sticky bar
Tel: +382 68 429 251

Aziza Brahim - Abbar el Hamada

Aziza Brahim – Abbar el Hamada
Naziv
aziza brahim
Žanrovi
world music, sahrawi, desert blues
Follow

Aziza Brahim – Abbar el Hamada  Recenzija

“Abbar el Hamada” se svojom ljepotom, snagom i suptilnom, a glasnom porukom koju šalje već nameće kao jedna od najznačajnijih ploča koja će obilježiti ovu godinu na 16. Aziza Brahim sa ovim albumom sigurno ima razloga za zadovoljstvo, jer je njen glas sve jači, dok dopire sve dalje do odjeka pustinje preko mora Mediterana.

Abbar El Hamada by Guillem Moreno (10)

Muziku Azize Brahim možemo posmatrati kao naslonjenu na tradiciju, ali savremen aspekt je njena istinska priroda. Sahrawi je pjevanje, glas i ritam. Rock’n’roll je prkos, gitara, jasna poruka, poziv na mir. Ove suprotnosti koje to nisu, ponajbolje su zabilježene na novom, četvrtom izdanju saharske kantautorke koju u stopu prati eterično električni prateći bend, sastavljen od muzičara sa domaće strane, kao i ove druge, sa kojom su se susreli. Vitalan su primjer fokusiranog zvuka koji je produkcijski zabilježio Chris Eckman na zaista, izuzetan način. Chris je čak i malo svirao na albumu (orgulje u numeri El Wad) a doveo je i dva značajna saradnika da daju svoj doprinos. Veliakan scene Malija, Samba Toure svitrao je gitaru u „Mani“, dok je ekscentrični Xavi Lozano svojom flautom i neobičnim duvačkim instrumentima obojio, na španskom odpjevanu „El Canto de la arena“. Srce svijeta pulsira u ovoj ploči, kojom i Chris Ecklman i njegov Glitterbeat Records još jednom potvrđuju status jednog od najvažnijih muzičkih labela danas.

Iako mnogi smatraju da je pogrešno vjerovati da muzika i umjetnost mogu bitno uticati na društvene promjene, nije pogrešno vjerovati da ljepota umjetnosti može da transformiše svakog od nas. Jer ljepota umjetnosti je upravo transcedencija, kad stanje nepodnošljive teškoće postojanja može da se preokrene u sugestivnu umjetničku poruku punu snage i ljepote. Baš kao što najljepši cvijet može niknuti u pustinji, ogoljenoj i suvoj zemlji u kojoj nema ničeg do sunca koje uspijeva da sprži i ono minumum ljudskosti na dalekim putevima, ili noćnih zvijezda koje možda i jedine mogu da potaknu vizije i ukažu na drugačije nebo.

Upravo o drugačijem nebu sanja i za njega živi Aziza Brahim, čiji su preci proveli posljednjih 40 godina u izbjeglištvu od jednog do drugog kraja beskrajne Sahare. Sahrawi narod iznjedrio je Sahrawi jezik i muziku, ali i mnoštvo plemena, podijela, različitih vjerovanja i zidova među ljudima. Zidodovi su se gradili među dinama pustinje, i mirne dane pretvarali u beskrajno putovanje, iz predjela u predio, a za neke, iz zemlje u zemlju, širom svijeta, u kojima ste uvijek izbjeglica. Nepodnošljivost tog stanja i prkos prema njemu Aziza Brahim glasno i jasno naznačuje u ovoj kolekciji pjesama koje počinju potragom za mirom.

Iako je jasno da se potrazi za pomenutim mirom ponajviše pronalazi čežnja i molitva srca, taj put je jasno određen. Aziza ne pominje samo gradove i predjele tuge i očaja, već se prisjeća šarenih ulica pustinjskih gradova na svetkovinama u kojima ljudi sa radošću plešu na ulicama. Sjeća se i pustinjskog cvijeća i zvjezdanog neba u trenucima dok se svježi čaj pripremao….do sljedećeg trenutka ponovnog bjega u nepoznato.

Abbar El Hamada by Guillem Moreno (5)

Poseno mjesto na ovom albumu pripada ženi, njenoj snazi, borbi i istarjnosti. Ova misao se proteže tokom čitavog albuma, a posebno je naznačena u numeri “Baraka” u kojoj je žena sagledana kao blagoslov, kao obrazovana snaga koja je vodila i mijenjala, i na koju se svijet naslonio. Iz drugog ugla, ova pjesma je konačni apel da žene preuzmu vođstvo ovog svijeta, svojom srcem i dobrotom.

Krećući se iz numere u numeru, baš kao po dinama pustinje, slušalac a i autorka na samom kraju dolaze do zida. Zidovi su svuda oko nas, podignuti među pustinjama i morima, među državama i pograničnim oblastima, kao i među samim ljudima. Zidovi kao zla kob među ljudima, ali ni oni sami ne mogu biti toliko visoki da sakriju padajuće zvijezde noćnog neba.

Kod ovih zidova za sad je stala Aziza Brahim a pitanje je kako i koliko ćemo svi mi stajati među zidovima. Koliko i kako muzika može da nas otopli da istopimo zidove razlika. I da krenemo dalje u ljepši svijet, vođen ljubavlju i povezanošću svih. Nek nas u taj svijet vode žene, njihov glas i čvrstina, i znaćemo da smo na pravom putu!

Tomislav Žegura

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>