Enter the content which will be displayed in sticky bar
Tel: +382 68 429 251

Dan Auerbach: Waiting On A Song

Dan Auerbach: Waiting On A Song
Naziv
dan auerbach
Žanrovi
americana, rock
Follow

Dan Auerbach: Waiting On A Song  Recenzija

Dan Auerbach nas je obradovao drugim po redu solo albumom „Waiting On A Song“, koji nagovještava novu fazu karijere, koja se dešava u Nashville-u, gradu pjesme, pa samim tim naziv albuma nagovještava njegovu suštinu, potragu za pjesmama.

Bez obzira na dalji budući rad sa matičnim The Black Keys, ili brojim sporednim projektima, Auerbach je posljednjih godina izrastao u ozbiljnog producenta, koji je radio sa mnogima, od Lane Del Rey do Dr.John-a. Najnovija instalacija je njegov studio „Easy Eye Sound“ izgrašen u Nashville-u u kome živi posljednjih osam godina. Novi grad donsio je i novu inspiraciju, bolje reći staru, jer je Dan Auerbach došao u prestonicu američke pjesme, baš sa ciljem da ih tamo nađe, kao i da obnovi taj neponovljivi, Nasville Sound….

 

Sudeći po zvuku sa ponuđenog albuma, čini se da je u tome uspio, jer 10 pjesama na albumu kao da su zaista proizašle iz svojevrsne potrage, bez obzira da li autor čeka da mu pjesma padne s neba, ili kopa negdje i nešto da bi do njih došao. Nashville kao lokacija takođe nije slučajna, i ovdje se sve to dobro čuje. Kombinacija rocka, soula, pop senzibiliteta proteže kroz većinom hitoidene numere koje se smjenjuju na albumu onako školski, kao iz programa „Soul Train“. Jedna za drugom hitovi, poneki baš različiti, a svi izašli iz gitare i producentskje konzole istog čovjeka. Neke numere, poput „King of a one horse town“ legle bi i blago preararanžirane i u The Black Keys album, neke su posve razčitie, poput zaraznog hita „Shine on me“ na kojem kao gitarista gostuje veliki Mark Knopfler i koja ima taj nepogriješivi Dire Straits vajb iz 80tih. Više nego Knopflera, možete zamisliti basistu John Illsley-a kako se njiše dok ovo svira na nekoj stadionskoj bini.

Dan Auerbach ovim albumom dokazuje da pjesme ne donose rode, već da se stvaraju čak i onda kad i misliš da će jedna doletjeti s neba. Demonstrira nevjerovatnu studijsku umješnost gdje je gotovo svaka pjesma bojana drugim bojama zvučne palete, a svih 10 numera su sadržajne, hitoidne i ubjedljive. Sve je spakovano u jedva više od 30 minuta, što je veliko majstorstvo, i lekcija mnogim „kompozitorima“. Pa ipak, ako ovaj album ima neki problem, možda je to preudobna pozicija, producenta i autora kome su u rukama date sve moguće igračke i koji se poput djeteta igra, boja, šara i istražuje, ali svemu nedostaje neka veća unutrašnja duhovna snaga, zbog koje se brinem koliko će ove, činjenica odlične pjesme, živjeti i ostati nakon što albumu istekne promotivni rok.

 

Pjesmama donekle nedostaje pečat vremena i stava, koji bi ih dodatno osnažio i učinio još relevantnijima, baš poput jednog alktuelnog albuma u čijem nazivu se i pominje „zvuk Nasville-a“. Možda nisam u pravu, a vrijeme će pokazati. „Waiting on a song“ je svakako vrijedan album koji će bam orijati u ušima dok vozite širokim putevima, ali i u svakodnevnoj potrazi za dobrom pjesmom. Taj osnovni silj je više nego ispunjen.

Tomislav Žegura

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>