Enter the content which will be displayed in sticky bar
Tel: +382 68 429 251

Howe Gelb: Future Standards

Howe Gelb: Future Standards
Naziv
howegelb
Žanrovi
ameicana
Web sajt umjetnika
Follow

Howe Gelb: Future Standards  Recenzija

Howe Gelb je uvijek bio dovoljno šašav i odvažan da se osmisli na drugi način, čak i kada to postane pomalo očigledno. Izbor da kreira novi album klavirskih jazzy standarda, pomaljao se na posljednjim albumima, što solo, što sa Giant Sand, a ovog puta u toj namjeri odlazi do kraja, sa vrlo zanimljivim obrtom, koji Gelba ponovo postavlja van vremena i klasičnih dimenzija, mjestu na kome se naš junak najbolje osjeća.

Kako sam u šali voli da kaže, klavirski standardi su mu dolazili iz budućnosti i kucali na nekoliko prethdonih izdanja, pogotovo je zanimljiv u tom kontekstu treći dio posljednjeg, na više načina multudimenzionog Giant Sand albuma The Heartbreak Pass. Kako je Giant kao bend navodno ugašen ( mada nikad se ne zna ), Gelbov nastavak ionako razčitošću bogatog solo opusa kreiran je za nastupe u manjim, intimnijim prostorima, uz klavir i kontarabas, sa eventualnom podrškom bubnjara, koja nije obavezna.

Jazzy standardi su moderni kada se iskopaju iz davne prošlosti i obrade u nekim novim verzijama. Upravo u takvoj fazi je Bob Dylan ovih dana, veliki Gelbov uzor. Međutim, što zbog godina, ili nekakvog trenutnog osjećaja, Howe Gelb kreira sopstvene standarde koji će to tek postati, kad ih u budućnosti neko otkrije i obradi, i oslobodi neke, možda skrivene melodije, pa ih tako približi široj publici, od one kojima se autor sada obraća. Zanimljiv koncept, tako svojstven vječnom putniku iz prašnjave Arizone, kome u nekoliko numera vokalno pomaže Lonna Kelley, već neko vrijeme prisutna u Gelb univerzumu.

 

Uz lagano preludiranje na klaviru, Gelb je na ovom albumu najbolji u stihovima, koji vješto prepliću emotivne i ljubavne trenutke, pune jezičkih poigravanja, koje smo zavoljeli odavno, u kojima je ovog puta odmjeren i ne pretjeruje. Sve je podređeno emociji i ugođaju ambijnenta nekog rustičnog teatra, u kome je iz neke nepoznate budućnosti stigla prastara muzika. Jedini izuzetak puta u prošlost je nova verzija legendarne Shiver, jedne od najboljih Gelbovih kompozicija, koja i u ovako ogoljenoj verziji može da prostruji kroz kičmu.

Da li ćemo svjedočiti budućnosti u kojima se ovi standardi otkrivaju i iznose u razčitim verzijama, ne mogu sa sigurnošću da kažem, jer mačke ne vide budućnost jasno, ali kad vam iz paralelnle stvarnosti namigne prekaljeni mačak Howe, budite sigurni da problema nama. Zna taj što radi, pa uživajmo u ovom izdanju povratka u budućnost, do sljedeće epizode, koja će nadam se biti podjednako neprdevidljiva.

Tomislav Žegura

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>