Enter the content which will be displayed in sticky bar
Tel: +382 68 429 251

Tinariwen: Amadjar

Tinariwen: Amadjar
Follow

Tinariwen: Amadjar  Recenzija

Čitava je tajna, i sav opojni, sočni šarm pustinjske oaze, stao u muziku benda Tinariwen. Kao što je sva nomadska melanholija zaboravljenih Beduina, predvodnika tihih karavana i hodočasnika pješčanog mora Sahare, stala u bluz.

Piše: Stojan Stamenić

Šta šapuću pustinjske zvijezde

Čitava je tajna, i sav opojni, sočni šarm pustinjske oaze, stao u muziku benda Tinariwen. Kao što je sva nomadska melanholija zaboravljenih Beduina, predvodnika tihih karavana i hodočasnika pješčanog mora Sahare, stala u bluz.

Tinariwen već četiri decenije žive svoju revoluciju. U vječitom bijegu sa jedne na drugu stranu granice Malija i Alžira. Zatvarani, proganjani, mučeni pustinjom a još više ljudskom nesrećom i velikom pješčanom olujom jednog nemirnog prostora. Njihovu muziku možete čuti u bilo kom kraju svijeta – osim u domovini. Jer nema mjesta za električnu gitaru, tamo u vjerskim zakonima. Niti se glas prkosa smije čuti tamo gdje se narod Tuarega bori za slobodu. Kada čujete prvi put Tinariwen, baš prvi utisak biće – eto odavde je krenuo rok i bluz. A oni se, promovišući deveti album, kunu da nikad nijesu čuli za rokenrol. Makar ne do planetarne popularnosti koju su ovih devet nomada stekli… Jer oni svakodnevno i do kraja žive svoj bluz. I svoju revoluciju.

Sve to predznanje je nebitno i možete ga se slobodno lišiti – naspram osjećaja koji donosi njihova muzika. A ključna riječ, nada na udaljenom pustinjskom horizontu je: konekcija. Ona koja spaja daleka vremena i još dalje prostore. Baš Tinariwen će vas ubijediti, da je sve to oko nas jedna ista muzika. I jedan isti čovjek, hiljadama godina gonjen pustinjskim vjetrom.

,,Amadjar“ je album koji je čista impresija. Gitarama će vam ova ekipa slikati ,,pijesak što blista milovan mjesečinom“ (,,Amalouna“) i baš ono ,,sunce što prijeti da dogori do kraja“ (,,Zawal“). I to je univerzum u kojem stanuju nomadi Tuarezi – i sve lutalice i apatridi ovog svijeta. Njihova revolucija zato nije neka borba za nove granice – već samo, da ostanu tu. I na neki samo njihov način nastave da osluškuju šaputanja pustinjskih zvijezda, što ih mame vjekovima.

Naravno da je takav bend bio idealan mamac za važne gitarske face iz konvencionalnijeg rok-svijeta, da dodatno dobiju prostor u žiži muzičkog sunca. Voren Elis, jedan od osnivača benda Bad Seeds Nika Kejva, sjajno se uklopio u pustinjskom plesu sa violonom Madžara Jusufa Iđana. Naspram njegove distorzije, u kontrastu je mekota gitare Kesa Mekombsa, podsjetnik gdje i kako treba tražiti jedan najnježniji cvijet. Glavna zvijezda ipak je majstor neparnih ritmova, bubnar Tinariwena Said Ag-Ajad.

Album je sav od slika, impresija i meditacije – i tu je ljepota ovog pustinjskog bluza. I duše ljudi koji svaki dan nađu način da odmore oči zagledani u pustinjski horizont. Do neke nove dine koju treba pregaziti. I nove oaze koja će se izvjesno otkriti, za njih i nas…

(ocjena: 80/100)

Originalno objavljeno u magazinu ” Objektiv” koji izlazi svakog četvrtka u dnevnim novinama “Pobjeda” kao i na portalu Portal Analitika

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>