Enter the content which will be displayed in sticky bar
Tel: +382 68 429 251

28. Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb 4. - 9. 06. 2018.

28. Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb  4. – 9. 06. 2018.

28. Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb 4. – 9. 06. 2018.

Datum04.06.2018.

Vrijeme početka10:00

Vrijeme završetka23:00

MjestoKino Europa, Kino Tuškanac, Kinoteka

LokacijaZagreb, Croatia

28. Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb 2018. čiji raznovrstan i bogat program čini više od 350 filmova, odžaće se od 4. do 9. 06. u Zagrebu, pa time svoj grad ponovno postavlja u globalno središte animiranog filma. 

Animafest Zagreb 2018 Official Festival Trailer from Animafest Zagreb on Vimeo.

NATJECATELJSKI PROGRAM

VELIKO NATJECANJE KRATKOMETRAŽNOG FILMA

Između više od 1800 pristiglih filmova iz 76 zemalja svijeta, 850 ih je prijavljeno za prestižno Veliko natjecanje kratkometražnog filma, a selekciju je prošlo njih 44. Konkurencijom kao i prošlih godina dominira Francuska s 12 filmova, od kojih je tek 5 nastalo u koprodukcijama. Daleko iza te zemlje nalaze se Belgija s 4 te Njemačka, Nizozemska i Hrvatska s 3 filma. S po 2 filma zastupljeni su Portugal, Japan, Rusija i Švicarska. Ostatak konkurencije predstavlja doista globalnu sliku svjetske animirane produkcije s filmovima iz Argentine, Austrije, Estonije, Italije, Indije, Irana, Izraela, Južne Koreje, Kine, Latvije, Mađarske, Poljske, Rumunjske, SAD-a, Slovačke, Slovenije, Srbije, Španjolske, Ukrajine i Velike Britanije. Iako je ovaj internacionalni zbir vrlo šarolik, riječ je redom o tradicionalno afirmiranim proizvođačima animiranog filma.

Ako tematski program Animafesta ove godine nudi poslastice ljubiteljima strave i užasa, u Velikom natjecanju na svoje će doći poklonici nekih sasvim drugih žanrova – prije svega komedije (Animal Behaviour; Woody & Woody; Heroes; Wildebeest; Cyclists; 5 Euros; The Death, Dad & Son; Manimals) i obiteljskog filma, s naročito velikim brojem filmova o uvijek napetim odnosima očeva i sinova (How the Steel Was Tempered; Negative Space; 5 years after the war; The Death, Dad & Son), jednim, vizualno jedinstvenim o odnosu majke i autističnog sina (izraelski Handbook for Gardening Sarah Jane Hatooke) te dva o odnosima oca i kćeri (Obon; Mermaids and Rhinos). Zamjetna je i prisutnost političkog filma (Dark Blue; How The Steel Was Tempered; Mr. Deer; A Fly in the Restaurant), kao i animiranog dokumentarizma (Dark Blue; Obon, 5 years after the war, The Velvet Underground Played at my High School; 32-Rbit), a posebno raduje i visok status glazbenog filma (Lagune; Mark Lotterman – Happy; Reruns; The Velvet Underground Played at my High School; Eluvium – Regenerative Being). Određen broj autora svojim je filmovima pribavio apokaliptično-distopijski kontekst (La Chute; Mr. Deer; Finity Calling; The Death, Dad & Son, The Ogre, Obon, The Box; Untravel), a valja naglasiti i kako je žensko pismo u animiranom filmu na globalnoj razini, baš kao i u Hrvatskoj, jače nego ikad (Two for Two; Handbook for Gardening; WAAAH; Impossible figures and other stories III; Mermaids and Rhinos; Manimals; Mark Lotterman – Happy; Between The Shadows; Untravel; Cuckoo; Rabbit’s Blood).

Vizualno raskošnih i originalnih filmova, tzv. eye-candyja, ove je godine posebno mnogo (Augur; La Chute; Cyclists; 5 years after the war; Handbook for Gardening; The Ogre; Mark Lotterman – Happy; Finity Calling; The Blissful Accidental Death; The Battle of San Romano), a ne slabi ni stop-animacija (Maria and The Seven Dwarfs; Between The Shadows; Negative Space; Finity Calling; Mr. Deer; Untravel). Naposljetku, u ovom programu nalazimo i naprstak erotike (Cyclists; Lavo; Mermaids and Rhinos; Impossible figures and other stories III; Like Us, Lovers). Veći broj filmova može se preporučiti i generalnoj publici, onoj koja uobičajeno nije zainteresirana za umjetničku animaciju, ali jest za film i glazbu općenito, kao i za umjetničku razonodu kroz laganije, opuštajuće i duhovite fabule te konvencionalnije vizualne forme (Animal Behaviour; Between The Shadows; Manimals; Woody & Woody; Heroes; Alternative Walk; 5 Euros; The Death, Dad & Son; The Velvet Underground Played at my High School).

Hrvatski film prisutan je 2018. u ovom najprestižnijem Animafestovu natjecanju s 3 vrhunska rada. Komedija začinjena erotikom i ljetnim bojama koja zahvaća duh malog mediteranskog grada, Cyclists (Biciklisti) Veljka Popovića i više su doli posveta legendarnom Vasku Lipovcu. Kako se i sam Lipovac, ikona splitske umjetničke scene, u svome stvaralaštvu služio najrazličitijim materijalima, bojama i oblicima, nije nimalo neobično da je Popović njegove skulpture, crteže i skice biciklista jedinstvenih izraza lica pokrenuo u novom mediju 2D animacije. Nakon metafizičkog SF-a Planemo, ostvarenog omamljujućom računalnom animacijom, koji je osim na Animafestu igrao i u Annecyju, Popović ponovno uspijeva iznenaditi ne samo tehnikom, već i raskošnim nizanjem erotskih asocijacija u ovom filmu živih boja i duha rađenog u koprodukciji s francuskim Arteom. Ne čudi stoga da će i Cyclists igrati u glavnom programu Annecyja.

Jelena Oroz već je svojim prvim autorskim filmom nastalim izvan obrazovne institucije Two for Two (Dva za dva) izborila Veliko natjecanje, što ne čudi kada se zna da je još diplomskim filmom Vučje igre ovladala najvećim animacijskim pozornicama u Annecyju i Zagrebu, zaslužila biti i u Animafestovoj selekcijskoj komisiji te sudjelovala na drugim važnim festivalima poput Fantochea, Animateke i Uppsale. Kada se talent i energija jedne od predvodnica novog vala hrvatske animacije povežu s uspješnom produkcijskom kućom Bonobo, koja u svojem studiju ima i druge domaće animacijske “uzdanice” te nebrojene nagrade, rezultat može biti samo vrhunski. Ostvaren daljnjom razradom idiosinkrazijske 2D tehnike iz Vučjih igara, Two for Two je poetsko, otkačeno i meditativno senzorno iskustvo metamorfoze i maženja koje kroz zečje, biljne, prehrambene i tjelesne motive progovara o odnosima, dualnostima i intimnom međuprostoru, izazivajući neprestano snažne sinestezijske reakcije. U nekim aspektima gotovo na tragu Yoriko Mizushiri, u drugima bliska Petri Zlonogi, Jelena Oroz prije svega je autorica jedinstvenog audiovizualnog izraza i pristupa animacijskom mediju.

Multimedijalni umjetnik, performer i umjetnički aktivist, autor nagrađivanog dokumentarno-eksperimentalnog filma Spomenik te kontroverznog hommagea akciji Crveni Peristil, videorada East Side Story i dokumentarca Angels With Dirty Faces, Igor Grubić iz Kreativnog sindikata u animiranom filmu How The Steel Was Tempered (Kako se kalio čelik) odražava svoj postojani interes za propast jednog utopijskog projekta, sjećanje i davno zaboravljena radnička i ljudska prava, ali nudi i intimnu priču o međugeneracijskim razlikama i odnosima. Ostvaren klasičnom i lijepom, minimalističkom 2D tehnikom nemalo nalik klasicima francusko-beneluške škole, sa sjajnom upotrebom sjena i tamnih crta kakve se sjećamo primjerice iz filmova Michaëla Dudok de Wita, ali apliciranom i na dokumentarne snimke privlačnog osvjetljenja i off-zvuka, film How The Steel Was Tempered, bogat motivima nekadašnjega industrijskog progresivnog zanosa, pripovijeda o posjetu oca i sina razrušenoj tvornici. Na animaciji filma radili su i Marko Meštrović i David Lovrić.

Međunarodnu zvjezdanu plejadu autora Animafesta 2018. predvode pak dva umjetnička i životna, oskarovska para. David Fine i Alison Snowden donose nam urnebesnu priču o kolektivnoj životinjskoj psihoterapiji Animal Behaviour – seansi o traumama bogomoljke koja teško nalazi dečka za dugotrajan odnos, pijavice pretjerano vezane uz partnera, kompulzivne mačke, čokoholične svinje itd. No uz obavezan smijeh, Animal Behaviour nosi i poruku o opasnostima netolerancije i agresije te paraleli između obilježja humanog karaktera i onoga što obično smatramo “životinjskim ponašanjem”. Snowden i Fine nagrađeni su Oskarom za kratki animirani film Bob’s Birthday 1995., a Snowden je za tu nagradu bila nominirana i 1986. za Second Class Mail. Još jednu zajedničku nominaciju zabilježili su 1988. za film George i Rosemary koji je te godine nagrađen i na Animafestu u kategoriji filmova od 5 do 12 minuta. Umjetnički i životni partneri, zajedno rade još od 1980-ih (upoznali su se na slavnoj britanskoj animacijskoj akademiji NFTS gdje im je kolega bio Nick Park) te potpisuju i uspješne animirane TV serije. Njihova kćerka Lily posuđivala je pak glas u crtićima kao što su  Peppa Pig i Barbie: The Princess and the Popstar.

Za Oskara su ove godine nominirani bili Ru Kuwahata i Max Porter sa svojim dirljivim obiteljskim stop-animacijskim filmom Negative Space koji možemo vidjeti u Velikom natjecanju Animafesta 2018. Treći put na Animafestu, par je prepoznatljiv po jedinstvenoj animaciji kombiniranih medija koja spaja rukom rađenu umjetnost i digitalne tehnike. Film o obiteljskom otuđenju i nezaobilaznosti generacijskog transfera svjetonazora donosi i vrlo živopisne animirane savjete o – pakiranju putnog kovčega.

Vincent Paronnaud zvani Winshluss francuski je strip-autor također nominiran za Oskara, Annecyjev Kristal i Zlatnu palmu za Animafestovoj publici dobro poznat film Perzepolis što ga je korežirao s Marjane Satrapi. S Denisom Walgenwitzom, koji je asistirao na uspješnicama kakve su Kako je Gru ukrao Mjesec i Panika u selu, kao i na Perzepolisu, Paronnaud nam ove godine donosi simpatičnu obiteljsku zagrobnu priču o ocu i sinu prema motivima vlastita stripa Welcome to the Death Club – Father and Son. Makabrična storija koja estetski snažno podsjeća na doživljaje Mannyja Calavere iz legendarne LucasArtsove avanture Grim Fandango, u drugom dijelu na trenutak prelazi u tematski program ovogodišnjeg Animafesta – stravu i užas zombi apokalipse – no samo da bi se okončala obiteljskom idilom u zabavnom parku.

The Velvet Underground teško da je nekome potrebno posebno predstavljati – njihov dalekosežni utjecaj vidljiv je i u filmu holivudskog snimatelja Anthonyja Jannellija (Dan nezavisnosti, Mandžurijski kandidat, Čudo u 34. ulici, Spider-man, Miris žene, Kad jaganjci utihnu) ostvarenog kombinacijom klasičnih (tuš) i digitalnih (rotoskopija) tehnika. Jannelli svoja sjećanja izlaže s mnogo humora i autoironije, prisjećajući se općeg šoka i negodovanja svoga uzrasta na “tu buku i nemoral”.

Dobitnik španjolske nacionalne nagrade Goya, film Woody & Woody je, kao što je lako posumnjati, metafilm o genijalnom filmskom postmodernistu, brbljavom komediografu Woodyju Allenu. Majstor pametnog židovskog humora, redovito s daškom škakljive romanse, udvostručen je u ovom filmu, nastalom prema predstavi redatelja filma Jaumea Carria, kako bi sam sa sobom, iz dva različita životna razdoblja, poveo za sebe karakterističan dijalog.

Velikan svjetske animacije i jedan od vodećih švicarskih umjetnika uopće Georges Schwizgebel zaputio se, pak, u Firenzu kako bi još jednom vidio jednu od tri slike iz serije Bitka kod Svetog Romana Paola Uccella, temperu na drvu koja otkriva pojavu linearne perspektive u povijesti umjetnosti. Schwizgebel je bitku, međutim, oživio svojim prepoznatljivim vizualnim stilom obojanih celuloida. Pritom je ostvario ne samo dekonstrukciju slike, već i njezino meditativno, metamorfno i cikličko vizualno istraživanje koje ujedno nudi i snažnu antiratnu poruku. Veliki prijatelj Animafesta, Schwizgebel je u Zagrebu do sada prikazao čak 18 filmova, a u Velikom natjecanju sudjelovao je četiri puta.

Govoreći o rekorderima, angoulêmski đak Boris Labbé ide u red iznimno rijetkih autora koji su na Animafestu tri puta uzastopce izborili pravo na nastup u Velikom natjecanju – nakon prošlogodišnje Orogeneze, koju je osobno, kao član žirija nagradio veliki nizozemski umjetnik Rosto, i njegovog prvog profesionalnog rada Rizom, sada mu je to pošlo za rukom filmom La Chute. U potpunom odmaku od njegovog uobičajenog, posve apstraktnog i eksperimentalnog istraživanja digitalne tehnologije, La Chute je 2D crtana etida o cikličkom plesu biljnih, ptičjih, arhitektonskih i ljudskih oblika u sumornom jesenskom okružju koja na svojoj polovini dobiva pakleni obrat, a u završnici i apokaliptične, boschovske totale. Metamorfna kombinacija crno-bijelih i obojanih formi čini od ovog filma nezaobilaznu vizualnu poslasticu za ljubitelje ambiciozne klasične animacije. Prema riječima Daniela Šuljića, već sada možemo reći kako se radi o remek-djelu.

Perjanice suvremene kineske animacije Xu An i Xi Chen također su veterani i rekorderi Animafestovog Velikog natjecanja u kojemu su do sada nastupili pet puta i to kao do Borisa Labbéa  jedini autori kojima je to uspjelo tri puta za redom. Prepoznatljivi su po inkorporiranju tradicionalnih kineskih slikarskih tehnika i motiva te poetskom stiliziranju, što od njihovih radova uvijek čini vizualno zamamne kompozicije. Njihov najnoviji film A Fly in the Restaurant u tom smislu predstavlja pomalo iznimku jer njegov cut-out više podsjeća na zapadne velikane poput Chrisa Sullivana, ali zato jedinstvena perspektiva (rotirajući gornji rakurs koji sugerira stol Lazy Susan tipičan za kineske restorane), značaj crvene boje (Mala crvena knjižica i revolucionarni natpisi) te povijesno vrijeme radnje neupitno poručuju kako je riječ o nekonvencionalnom i posebnom animacijskom pristupu. Nažalost, Xu An je preminuo 2017. godine pa će ovo biti i sjetna prigoda da se zagrebački festival posljednji put oprosti od svoga dragog gosta.

Alice Guimarães i Mónica Santos autorice su hit animiranog filma Amélia & Duarte koji je 2015. publiku Animafesta oduševio pričom o kraju jedne ljubavi. Rađen u tehnici piksilacije i stop-animacije te s duhom tehnikolora 1950-ih, Amélia & Duarte zaslužio je te 2015. i Nagradu Zlatko Grgić za najbolji prvi film napravljen izvan obrazovne institucije. Stoga se ove 2018. posebno puno očekuje od novog filma ovog kreativnog dueta Between The Shadows. S pravom, jer riječ je ponovno o ljubavnim jadima, o istoj kombinaciji tehnika i o metafilmskoj posveti, no ovoga puta crno-bijelim noir krimićima i filmskom nadrealizmu. Priča prati doživljaje stanovite Natálie koja pristaje privatnom detektivu pomoći u pronalaženju ukradenog srca – u svijetu u kojem se ono doslovno može u kovčegu pohraniti u Banci srdaca.

Nizozemski redatelj, glazbenik i vizualni umjetnik Rosto, koji je prošle godine bio član žirija Animafestovog Velikog natjecanja, predstavlja jednu od najoriginalnijih pojava na svjetskoj animacijskoj sceni današnjice, a svojim novim filmom Reruns samo potvrđuje već poznate odrednice svoje darkersko-gotičke, nadrealno-makabrične i blago pomaknute animiranoglazbene poetike. Kako je glazba uvijek bila pokretačka snaga njegovih filmova, Rosto je surađivao s mnogim uspješnim glazbenicima poput The Metropole Orkest, The Residents i Thee Wreckers. Glazba i protagonisti posljednjeg, ustvari njegovog vlastitog muzičkog projekta, bili su mu inspiracija pri početku rada na tetralogiji Thee Wreckers, u čijem završetku pod naslovom Reruns svjedočimo tematici potonulih sjećanja, snova i odrastanja kroz oniričko vremensko putovanje postignuto igranim segmentima, dijaprojekcijama i skokovitim rezovima, uz fenomenalnu upotrebu osvjetljenja. Riječ je u dobroj mjeri i o intimnom autobiografskom filmu.

Jedna od neupitnih zvijezda Animafesta je i “sve samo ne konvencionalna” Sawako Kabuki, pobjednica Natjecanja studentskog filma 2014. s Analnim sokom te dobitnica posebnog priznanja žirija za prošlogodišnji Summer’s Puke is Winter’s Delight, nagrađen istom nagradom i u Annecyju. U svom prvom pojavljivanju u Velikom natjecanju Animafesta s filmom WAAAH ova diplomantica prestižnog sveučilišta Tama, koja je zanat animatorice brusila i u pornoindustriji, ponovno oduševljava svojom beskompromisnom estetikom snažno naslonjenom na glazbu i zvuk, ovoga puta dječjeg plača (!), no koja uvijek u središte postavlja žensko tijelo i nosi neka dublja značenja – nakon poremećaja hranjenja (koji i u WAAAH-u ima “cammeo” pojavu) sada se okomljuje na užase dojenačke dobi i odrastanja koje umiriti može jedino – refleks sisanja. Ova pomaknuta minijatura također je oslonjena na Sawakoin trademark u vidu brze metamorfoze oblika, no za razliku od prethodnih uspješnica koristi mnogo manje boje.

Riho Unt još je jedan veteran Animafesta – njegov stop-animacijski film Gospodar o zajedničkom životu psa i majmuna 2015. je igrao u Velikom natjecanju te je nagrađen posebnom nagradom žirija, što mu je pošlo za rukom i u Annecyju. Unt dolazi iz zemlje Priita i Olge Pärn, ali nipošto ne stvara u njihovoj sjeni, već je i sam jedno od vodećih lica slavne estonske škole, samo u drugoj tehnici. Kao majstor lutka-filma dugogodišnji je suradnik jednog od najstarijih i najuglednijih stop-animacijskih studija Nukufilm (osnovanog 1957.) iz Tallinna u kojem je nastao i njegov novi lutka-film Mary and 7 Dwarfs. Film prikazuje svakodnevicu jedne ostarjele, mehanički vješte časne sestre, koja čežnju za ljudskom blizinom nadomješta fantazijama, ali pritom ne zaboravlja na dužnosti. Film stoga završava sretno –  pravednom nagradom za krepost. Poklonike filmova sa snažnim etičkim ključem zanimat će i jedno od vizualno najraskošnijih djela ovogodišnje selekcije Augur što prati svakodnevicu muškarca koji u skromnoj kućici na obali zaleđene rijeke uzgaja bika i skrbi za duševno oboljelog rođaka. Film je rađen u ove godine iznimno rijetkoj, a vizualno atraktivnoj tehnici ulja na staklu, s fenomenalnim prikazom atmosferskih prilika poput magle. Iako ambijentiran u gotovo bajkovitu atmosferu, film progovara o izazovima moralnog činjenja usprkos pragmi grube seoske svakodnevice.

Kolegama novinarima profesionalno zainteresiranima za umjetnički animirani film preporučamo da pozornost obrate i na sljedeće filmove: Wildebeest – snažnu kritiku psihofizički odbojne malograđanštine na egzotističkom proputovanju, koja kao da se inspirira filmovima Ulricha Seidla; Mark Lotterman – Happy – glazbeni video za pjesmu nizozemskog pjevača i ne tako čest primjer namjenskog filma u Velikom natjecanju Animafesta, pomalo psihodeličan film koji portretira egipatske guske, najprije u pojedinačnoj studiji fizionomije, a potom u grupnoj koreografiji, te se posredno inspirira i grafikama Utagawe Kuniyoshija; Obon – animirani dokumentarac o jednoj od posljednjih živih svjedokinja eksplozije atomske bombe nad Hirošimom i njezinom odnosu s ocem, rukom crtani film koji u segmentima posvećenima uspomenama također priziva klasičnu japansku grafiku i rani anime; Finity Calling – distopijski new weird lutka-film zapanjujućih tekstura i materijala; Impossible figures and other stories III  – nastavak prošlogodišnjeg hita Marte Pajek, jedne od najizrazitijih redateljica ženskog pisma suvremene animacije; The Blissful Accidental Death – vizualno razigran film ostvaren originalnom kombinacijom klasične i računalne animacije s temom avangardne književnosti i slikarstva; Eluvium – Regenerative Being – još jedan, ovoga puta narativni glazbeni video izvrsne atmosfere koji ostavlja dojam fantastične novele stare škole na tragu E. A. Poea.

 

NATJECANJE STUDENTSKOG FILMA

 Studentsko natjecanje Animafestovoj publici poznato je kao pogled u budućnost animiranog filma koji najčešće obilježavaju radikalne poetike, snažni koloriti, beskompromisno služenje svim dostupnim tehnikama 2D i 3D animacije, kao i često začudne i šokantne fabule. Među 46 filmova odabranih u Natjecanje studentskog filma Animafesta 2018. najviše ih je iz Poljske i Njemačke (5) (izvanredno postignuće ostvarila je Poljakinja Paulina Ziółkowska kojoj su selekciju prošla dva filma, od kojih je Bless you! obavezna vizualna lektira), potom iz SAD-a, Velike Britanije i Francuske (4). S tri filma sudjeluje Švicarska, a po dva imaju Hrvatska, Belgija, Kina, Japan i Izrael. Valja izdvojiti i filmove iz Singapura, Južne Koreje, Australije, Rusije i Mađarske.

Autori dvaju hrvatskih filmova koji se natječu u međunarodnoj studentskoj konkurenciji su Katarina Jukić (Paranoja paranoje) i Marko Belić (Flimflam), oboje sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, koje osim alme mater povezuje i zanimljiva slučajnost da su oboje 2015. godine sudjelovali u izradi studentske špice Animafesta. Tri godine kasnije vraćaju se na festival kako bi na njemu odigrali mnogo vidljiviju ulogu.

Flimflam je priča o susretu dvije jedinke na imaginarnom otoku izvan vremena i prostora, pa se isprva nadaje kao film o samoći, o važnosti komunikacije te je na trenutke čak i vrlo duhovit, s kratkim prelaskom u geg. Nakon toga otkriva se, međutim, kao film o posesivnosti te potom, usprkos svojoj izmještenosti pokazuje i snažan osjećaj povijesnosti – postaje gotovo filmom o potrošnosti pojedinca pred Levijatanom proždrljivog pauka moći. No čak i da se radi tek o kratkome hororu, Flimflam bio bi nezaobilazan u pregledu Natjecanja studentskog filma zbog svoje vizualne posebnosti s tragovima SF ikonografije, “stripovski” razlomljenim kadriranjem kretanja i sposobnosti da klasičnu skladbu Vlahe Paljetka preoblikuje u zlokobni znak vremena. Film se u nekom smislu može smatrati i daljnjom razradom Belićeva ranijeg rada Reflection u kojem je također predstavio protagonista na rubu prostora i vremena. Rođeni Splićanin, Belić je do sada radio na nizu projekata kao animator i dizajner likova te ilustrator, a ima i iskustvo rada na mobilnim videoigrama i spotovima. Paranoja paranoje je pak grafički vrlo kreativna i zabavna vizualizacija studentskog straha pred obavezama koja samo jača prokrestinacijom i na koju odgovor nudi tek ugovor s vražićkom što se skriva iza dvosjeda. Koloraturno upečatljiv, sa sugestijom stare škole reduciranog crteža u figurativnom prikazu, film je ustvari tek još jedan dokaz u prilog tvrdnji kako hrvatski studenti animacije idu u korak sa svjetskim trendovima – ovakve teme, naime, proteklih smo godine mogli vidjeti u portfelju prestižnih britanskih i američkih animacijskih škola.

Najveći broj filmova Natjecanja studentskog filma Animafesta 2018, po tri, potječe s prestižnih njemačkih i švicarskih animacijskih visokoškolskih institucija Filmakademie Baden-Württemberg i HSLU iz Luzerna, a po dva imaju druge slavne škole poput izraelskog Bezalela, američkog CalArtsa, Kineske umjetničke akademije, hrvatske ALU, Sveučilišta Konrad Wolf u Babelsbergu, Sveučilišta Moholy-Nagy iz Budimpešte, britanskih NFTS i RCA te Sveučilišta u Tokiju.

Studenti s ovogodišnjeg dobitnika Nagrade za najbolju školu animacije, kalifornijskog CalArtsa i ove su godine prisutni u Natjecanju studentskog filma – od devet prijavljenih filmova, u natjecanje su prošli Heart Chakra Angele Stempel i The Northeast Kingdom Alana Jenningsa koje spaja ne samo odabir tehnike – u oba filma radi se o 2D kompjuterskoj animaciji – nego i sarkastični tretman teme potrage za duhovnošću u postmoderno doba. U središtu filma Heart Chakra nalazi se sljedbenica new agea koja čeka da joj svemir ukaže na srodnu dušu, dok u The Northeast Kingdom pratimo probleme svećenika uzrokovane mističnim jelenom.

A da je u Natjecanju studentskog filma doista često riječ o radikalnim poetikama potvrdit će i, primjerice, Flower Found! Jorna Leeuwerinka, pobjednik amsterdamskog KLIK festivala koji je isprva komična basna o životinjskom carstvu u potrazi za cvijetom što uskoro prelazi u sudsku dramu s tragičnim završetkom i snažnom porukom o sklonosti mase linču nevinih. Film je tom mladom diplomantu Utrechtskog sveučilišta osigurao drugo sudjelovanje na Animafestu nakon Ovčjeg dućana iz 2015., a priskrbio mu je i prikazivanje na festivalu u Annecyju. Ništa manje potresan, za razliku od zavaravajuće “djetinjastog” Leeuwerinkovog šarenila ovoga puta u stop-animacijskoj tehnici, nije ni My Little Goat Tomoki Misato. Poklonicima iskošene japanske perspektive na poznate fabule (ovoga puta riječ je o sedam kozlića) ovaj će film, koji počinje vađenjem unakaženih kozlića iz vučje utrobe i nastavlja se odvođenjem ljudskog djeteta od strane majke koze, a kulminira prikazom seksualnog napastvovanja biti posebno zanimljiv. Kao što je čest slučaj u suvremenom japanskom hororu, film je ustvari alegorija o obiteljskim odnosima. I prije njega Misato je privukla pažnju svjetske animacijske scene radom Look at Me Only iz kojega je već vidljiva bila iznimna pažnja što je posvećuje teksturama i ekspresivnosti modela u svojim lutka-filmovima. Nagrađen u studentskim konkurencijama brojnih festivala i mali hit online animacijskih istraživača, taj je film također uputio na Tomokinu naklonost prema antropomorfnim životinjicama i radikalnoj društvenoj kritici.

Vizualne poslastice u ovom natjecanju predstavljaju Mixed Materials Anne Van Riel (film privlačan upravo zbog onoga što mu naslov sugerira), Astrale Bérénice Motais de Narbonne (lutka-film o doživljajima djevojke koja putujući izvan svoga tijela otkriva vlastiti identitet i seksualnost), nagrađivani A Love Letter to The One I Made Up (ostvaren gotovo isključivo igrom plave i crvene boje), minimalističke Gals Caori Murate, zapanjujuće monumentalno-siv Sigh of Sighs, Him&Her Nathalie Lamb, karakteristični valeri SF-a 1980-ih iz Spacedogsa Sofije Schönborn… Vrhunci ženskog pisma kriju se pak u Augenblicke Kiane Naghshineh, potpuno neočekivanoj i originalnoj perspektivi na silovanje, kao i u The Other Marte Magnuske koji predstavlja studiju zazora od stranog i drugačijeg.

Jedna od manje prepoznatih karakteristika Studentskog natjecanja jesu i senzorni filmovi – najbolji primjer ove je godine rukom crtani Pining Caibei Cai s tematikom svrbeža. Ljubavni odnosi i erotika (Take Me Please), često izmiješani sa stravom ili nasiljem (Barbeque), kao i opijati (One Day at a Time, Air) i depresija (In Your Hands, Sigh of Sighs) još su neke od provodnih tema.

Gotovo sve navedene kategorije – iznimnu vizualnu raskoš i dosjetljivost, žensko pismo u tretiranju teme ženskoga tijela i osjeta te senzorni senzibilitet – u sebi ujedinjuje film Comfort Weronike Banasińske, prava eksplozija različitih tehnika i osjetila. A kada je riječ o glazbenom videu, vjerojatno radikalniji (i “epileptičniji”) pristup od onoga Dana Safonova u Brain Cable 12197 uopće i nije moguć. Samo za najhrabrije. Pixel-art videoigre izravno su pak inspirirale film Boom umjetnice Zyn, a duhovitu dosjetku predstavlja film A Day in the Park Diega Porrala koji prikazuje djeda i unuka u budućnosti. Dok se djed prisjeća kako je u svoje vrijeme bio ponosni vlasnik iPhonea 7, unuk iza naočala za virtualnu stvarnost spava snom pravednika.

Animacijski sladokusci ne bi, naposljetku, smjeli zaobići ni već nagrađivani Ooze Kiliana Vilima – crno-bijeli, ali grafički razigrani pogled u život jednog lift-boja, kao ni u animacijskim krugovima također već ugledni, perspektivom i grafizmom podjednako unikatni Travelogue Tel Aviv.

NATJECANJE HRVATSKOG FILMA

Među filmovima Hrvatskog natjecanja koji svoje mjesto nisu našli i u Velikom natjecanju kratkometražnog filma, Natjecanju studentskog filma ili Natjecanju filmova za djecu dominiraju animirano-eksperimentalni radovi, među kojima valja izdvojiti Trip vrlo uspješnog autora srednje generacije Marka Meštrovića (Levitacija, 2014; Zašto slonovi, 2012) rađen raznorodnim tehnikama i s vrlo zabavnom dokumentarnom zvučnom slikom, a koji se samoodređuje kao film ceste; Monte Adrion Vuka Jevremovića koji se crtežom, fotografijom i računalom animacijski poigrava motivom Biokova; te stop-animacijski Prošlost raste Dee Jagić, koja u četverokutnoj prostoriji nadrealističkih osobina koristi subjektivni kadar za ontološko promišljanje. Eksperimentalne su i Perforacije Slobodana Tomića – svojevrsni hipnotički mehanički omnibus koji tematizira krhkost civilizacije i otuđenje kroz prikaze razgrađene arhitekture i ponovljivo kretanje figura. Samo plivanje Darka Vidačkovića, također dobro poznatog ljubiteljima rodnih presjecišta animacije i eksperimentale, rukom je crtani minimalistički filozofski SF geometrijskih oblika koji sintetskom glazbom snažno priziva neka ranija razdoblja, a stazama SF ikonografije i nadrealizma krenuo je i Branko Farac, također majstor eksperimentalnog filma i apstraktnog slikarstva, u Technementu – ovoga puta narativnom i figurativnom djelu, ali s alegorijskim potencijalom govora o općim temama kontrole i moći. Smelly Feet Dog i Die Zoone iz umjetničkog kolektiva Trash Will Smash svoj multimedijski portfelj s korijenima u street artu proširili su sada i monokromatskim, hard-boiled animiranim filmom Vizita. Dino Krpan zaputio se pak u prošlost – u vrijeme sedamnaestostoljetnih progona vještica – i napravio mračno-bajkovit film o “istodobnosti neistodobnog” (provincijskoj zaostalosti i vjerskom fundamentalizmu u vrijeme znanstvenog napretka), ljubavi i pravdi u idiosinkratičnoj računalnoj crno-bijeloj tehnici.

Naposljetku, Bobo umjetnika i zanesenog ljubitelja fizike Andreja Rehaka fantazijska je, računalnom animacijom i ritmičnom glazbom pogonjena začudna priča o patuljastom dječaku koji na kiši odjednom počinje rasti sve do svemirskih razmjera. Taj će se film, kao i obiteljski Crvena jabučica Ane Horvat koji afirmativno, kroz dječju perspektivu progovara o usvajanju, zacijelo dopasti i mlađim gledateljima.

VELIKO NATJECANJE DUGOMETRAŽNOG FILMA

Podaci o filmovima odabranima u ovo natjecanje bit će objavljeni naknadno.

TEMA: HOROR

 Polaznu točku u definiranju ove tematske okosnice predstavlja 200. obljetnica prvog izdanja Frankensteina Mary Shelley. Opsežni program uključuje kratkometražne (5 sekcija) i dugometražne filmove, izložbe i projekcije na otvorenom. Kratkometražni filmovi podijeljeni su u program kratkih klasika iz svih krajeva svijeta, tri programa filmova nastalih nakon 2000. godine, i jedan program hrvatskih horora. U dugometražnom programu bit će prikazani radovi velikih imena svjetskog filma, koji uključuju i kultne anime, kao i trash zombi horore. Dio projekcija i popratnih događanja odvijat će se na otvorenom – u Art Parku. U sklopu programa gostuje i festival Anim’est iz Bukurešta. Program zaokružuju dvije inozemne izložbe – Roberta Morgana i Einara Baldvina.

Više detalja o programu s popisom filmova i obrazloženjima bit će objavljeno naknadno.

MAJSTORI ANIMACIJE

 PAUL FIERLINGER

f27f357c6c19e9cefee34d870f4dfdae

 Paul Fierlinger, animator, redatelj i producent, istinski je klasik svjetskog animiranog filma, čija se karijera i život rasprostiru između SAD-a i Europe, prvenstveno Češke gdje je i započeo s umjetničkim istraživanjima. Inovativan u tehnikama animacije, prihvatio je i razvoj računalne tehnologije, ali je veoma sklon naizgled jednostavnim, uvijek efektnim rješenjima. U svojim najzapaženijim radovima često je usmjeren na dokumentarističku i autobiografsku animaciju, povremeno dajući i političke komentare, zbog čega su neki njegovi radovi s uspjehom prikazivani i na festivalima dokumentarnog filma, te je dokazao veliku moć animacije u području nefikcionalnog stvaralaštva. Veliki dio opusa realizirao je podižući naručeni, namjenski film na najvišu moguću razinu kreativnosti, a veoma je uspješno surađivao sa Sandrom Fierlinger, ali i drugim istaknutim vizualnim umjetnicima. Animiranim filmovima kao što su Tako je lijepo imati vuka oko kuće (It’s so nice to have a wolf around the house), Tada ću prestati (And then I’ll stop), Moj pas Tulip (My dog Tulip), Nacrtano po sjećanju (Drawn from memory), Mrtva priroda s animiranim psima (Still life with animated dogs) i Ja… Jane (Me… Jane), nagrađivanima na zagrebačkom i brojnim drugim festivalima animacije, postavio je standarde poetičnosti i uvjerljivosti animiranih svjetova, prožimajući inteligentna zapažanja o ljudima, psima, prirodi i svijetu toplim, prepoznatljivim humorom. Uz retrospektivu Fierlingerovih filmova, bit će održano i predavanje o njegovom opusu, a laureat će sam preuzeti svoju nagradu na otvaranju festivala 4. lipnja.

BALTIČKE KINEMATOGRAFIJE: ESTONIJA, LATVIJA, LITVA

Povodom 100-godišnjice državnosti ovih zemalja, Animafest Zagreb 2018. priređuje veliku retrospektivu njihovih animacijskih kinematografija koje desetljećima utječu na autore svih generacija i nacionalnosti. Više detalja o programu bit će objavljeno naknadno.

PROGRAM ZA DJECU I MLADE

Kao i svake godine, Animafest Zagreb 2018 posebnu pažnju posvećuje djeci i roditeljima. Program za djecu i mlade obuhvatit će Natjecanje filmova za djecu kojem će predsjedati dječji žiri; Obiteljski program idealan za djecu u pratnji roditelja; edukativnu i zabavnu Radionicu animacije za djecu te tradicionalni Animafest u Vašem kvartu koji, s ciljem približavanja animacije većem broju djece, dovodi besplatne projekcije iz programa festivala u kulturne centre zagrebačkih četvrti. Ove godine Animafest u suradnji s udrugom Djeca susreću umjetnost po prvi puta gostuje i na pedijatrijskim odjelima zagrebačkih bolnica. Među najboljim, najnovijim, svjetskim i hrvatskim animiranim filmovima medijska psihologinja odabrala je radove prilagođene četirima dobnim kategorijama (4-7, 7-10, 10-14 i 14+) koje su jasno naznačene uz svaki film. Uz filmove Programa za djecu i mlade, djeci su tako prilagođeni i odabrani filmovi iz drugih programa.

NATJECANJE FILMOVA ZA DJECU I OBITELJSKI PROGRAM

Glavni događaj Programa za djecu i mlade jest Natjecanje filmova za djecu, međunarodna konkurencija koja broji 44 filmova iz svih krajeva svijeta. Filmove je odabrala slovenska medijska psihologinja Martina Peštaj, urednica Dječjeg i omladinskog programa Radiotelevizije Slovenije. Filmovi prikazuju junake s kojima se najmlađi mogu povezati kao i doživljaje koji osnažuju njihov identitet i želju za znanjem i razonodom. To su i dalje filmovi umjetničke animacije, kakve djeca ne mogu vidjeti u televizijskim programima ili na standardnom kinorepertoaru. Priče o prijateljstvu i ustrajnosti, o čudesnim svjetovima i poduzetnim klincima obilježavaju program za djecu od 4 do 7 godina, oni o važnosti obiteljskih odnosa i suradnje program od 7 do 10 godina, a oni o prvim ljubavima, kao i naglašeno humoristični onaj od 10 do 14 godina. U programu za djecu stariju od 14 godina mnogo je pak filmova koji djecu uče prihvaćanju drugog i drugačijeg. U cijelosti, Natjecanje filmova za djecu nudi odmak od mobitela i surfanja kroz prozor u svijet čudesnih zbivanja, glazbe i pripovijesti koje nudi umjetnička animacija. Osim Natjecanja, tu je i Obiteljski program, posebno prilagođen zajedničkom gledateljskom užitku djece i roditelja, a koji je ove godine prigodno podijeljen na filmove o snazi, o ljubavi i o glazbi.

Od hrvatskih autora u ovoj međunarodnoj natjecateljskoj kategoriji tu su novi film iz serije Noć u muzeju (Vrlo mokra noć u muzeju) glasovitog ilustratora, strip-autora i redatelja Milana Trenca prema čijoj je istoimenoj slikovnici snimljen igrani američki film, kao i novi radovi produktivnih autora ove vrste animiranog filma Ivane Guljašević (Krila za krokodila) i Denisa Alentija (Nutz). Naposljetku, Miran Miošić, afirmirani montažer, redatelj i profesor igranog i dokumentarnog filma, nakon Skrivenog talenta iz 2013. predstavlja svoj novi animirani film Bijela vrana.

SVJETSKA PANORAMA

Panoramski programi dobro su poznati Animafestovoj vjernoj publici kao obavezna lektira za stjecanje punog dojma o stanju suvremene svjetske animirane produkcije. Često je, naime, riječ o filmovima koji su posebni bilo svojom promišljenošću, kreativnošću ili ljepotom. Kako su diskusije i tople uspomene posjetitelja često vezane upravo uz filmove Svjetske panorame, njihove projekcije doista ne bi bilo mudro propustiti. Među poznatijim imenima u ovom su programu Don Hertzfeldt, s novom epizodom svoga serijala World of Tomorrow (The Burden of Other People’s Thoughts), i Paul Driessen (The Origin of Sound). Animafestovoj vjernoj publici dobro su poznati i Miloš Tomić (Musical Traumas), Parissa Mohit (A Visit) i Dirk de Bruyn (Re-Vue). Uz snažnu prisutnost SAD-a i Velike Britanije, Francuske i Belgije, tu su i filmovi iz Singapura, Tajvana, Južne Koreje, Danske, Slovačke, Estonije, Kanade, Irske, Španjolske, Švicarske, Češke, Austrije, Australije i Kine. Ukupno 30 filmova.

1 (7)

POSEBNI PROGRAMI

ŠKOLE ANIMACIJE

 CALIFORNIA INSTITUTE OF THE ARTS

 Nagradu za najbolju školu animacije Animafest 2018. dodjeljuje Kalifornijskom institutu za umjetnost (California Institute of the Arts, skraćeno: CalArts) osnovanom 1961. spajanjem škole za vizualne umjetnosti Chouinard Art Institute i glazbene škole Los Angeles Conservatory of Music. S gotovo 1500 studenata, to je najstarije američko visokoškolsko učilište posvećeno vizualnim i izvedbenim umjetnostima, nastalo na zamisli Walta Disneyja. U njegovom pokretanju sudjelovali su i Chuck Jones i Henry Mancini, a na njemu su predavali Nam June Paik i Ravi Shankar. Više o sveučilištu možete doznati iz kratkog dokumentarnog filma na ovoj poveznici: https://calarts.edu/about/institute/history. Tradicionalno, Animafest 2018. u posebnom će programu prikazati retrospektivu najboljih radova ove škole, iz koje je ove godine stiglo devet prijavljenih radova – dva su izborila pravo nastupa u Natjecanju studentskog filma, dok će jedan biti prikazan u Svjetskoj panorami (Nicholas D’Agostino – Blind Mice). Uzevši u obzir sve prijavljene filmove, selekcijska komisija Natjecanja studentskog filma zaključila je da škola potiče raznovrsnost tehnika i autorsku originalnost u odabiru tema i pristupu istima. Među prijavljenim filmovima našli su se i narativni i eksperimentalni, analogni i digitalni te filmovi kombiniranih tehnika. Također, CalArts je nagradu zaslužio i zahvaljujući postojanoj kvaliteti kroz gotovo šest desetljeća postojanja u kojima njeguje pristup animiranom filmu kao cjelovitom audiovizualnom djelu, potičući suradnju studenata raznih disciplina u procesu njegova nastanka. Popis filmova koji će biti prikazani u ovom programu bit će objavljen naknadno.

KASK

Retrospektiva filmova studenata belgijske Kraljevske akademije lijepih umjetnosti iz Genta. Popis filmova bit će objavljen naknadno.

LADT

Retrospektiva filmova studenata irskog Instituta umjetnosti, dizajna i tehnologije iz Dublina. Popis filmova bit će objavljen naknadno.

ANIMAFEST PRO

 MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUP ANIMAFEST SCANNER V 2018

Peti Međunarodni znanstveni skup Animafest Scanner V 2018 održava se 5. i 6. lipnja s ciljem stvaranja sinergije teorijskog i praktičnog diskursa te susreta i razmjene ideja između autora animiranih filmova i znanstvenika. Ovogodišnji glavni govornik dobitnik je Animafestove Nagrade za izniman doprinos proučavanju animacije 2018. Paul Wells, jedan od vodećih stručnjaka s područja modernog i suvremenog proučavanja animacije. Svojim pregledima, priručnicima i inovativnom analizom najintrigantnijih pojava, Wells je pokazao raznolik i inspirativan ukus za dobru animaciju, jedinstven i dubok uvid u unutarnje funkcioniranje medija, nijansirano shvaćanje umjetnosti animacije i istinski talent za prenošenje znanja. Njegove brojne knjige, kao što su Understanding Animation, Animation and America, The Animated Bestiary: Animals, Cartoons and Culture, Animation – Genre and Authorship and Scriptwriting, diljem svijeta podjednako čitaju i cijene znanstvenici, studenti, kritičari i ljubitelji animacije, a njegova ga je potraga za svim mogućim oblicima animacije dovela do uspješnih izdavačkih suradnji s kolegama kao što su Joanna Quinn, Vivien Halas, Samantha Moore i Johnny Hardstaff. Od elitističkih umjetničkih projekata do najvećih animiranih blockbustera, od festivalskih krugova do treperenja televizijske animacije, Wells je pokrio velik dio svijeta animacije, uspijevajući povezati svoje teorijske i praktične interese i pothvate s vještinama s kojima su se rijetki, pa čak i najbolji i najdarovitiji u povijesti proučavanja i kritike animacije, mogli mjeriti.

Teme o kojima će sudionici Animafest Scannera V raspravljati uključuju, uz pozvano predavanje Paula Wellsa, vezu animacije i horora, dizajn likova u animiranom filmu, vezu animacije i sporta i upotrebu animacije izvan animiranih filmova – u igranim filmovima i serijama, znanosti, dijagramima, GIF-ovima i emotikonima.

Animafest Scanner organiziraju Animafest Zagreb i ASIFA Austrije, uz podršku Austrijskog kulturnog foruma u Zagrebu, AG Animation Društva za medijske studije (GfM) i Privatnog sveučilišta Webster u Beču. Organizacijski odbor skupa čine umjetnički ravnatelj Animafesta Daniel Šuljić te filmolozi Franziska Bruckner, Holger Lang, Hrvoje Turković i Nikica Gilić. Povijesni i aktualni trendovi, brojne perspektive i pristupi, novi pronalasci u brzorastućem polju animacijskih studija te zanimljivi predavači – sve to publici nudi simpozij Animafest Scanner, smješten u kontekst projekcija i preostalih programa Animafesta 2018.

RADIONICA RAČUNALNIH VIDEOIGARA

 Nastavljajući afirmaciju računalnih videoigara kao ravnopravnog medija estetskog stvaralaštva i presjecišta animacijske umjetnosti i digitalne tehnologije, Animafest 2018. u suradnji s Fakultetom elektrotehnike i računarstva, Akademijom likovne umjetnosti i Akademijom dramske umjetnosti ponovno organizira radionicu njihove izrade, ove godine pod vodstvom dr. sc. Darka Masneca, prvog hrvatskog doktora iz područja videoigara, i Onata Hekimoglua, autora projekta Harold Halibut.

POPRATNA DOGAĐANJA

 ANIMAFEST OPEN AIR

Najdraži zagrebački obiteljski kino-piknik, Animafest Open Air u protekle je tri godine postao nezaobilaznom vikend-destinacijom djece i roditelja koji u najljepšim parkovima našega grada mogu iskusiti sjajnu festivalsku atmosferu i prije negoli Animafest službeno započne. Besplatne projekcije, najbolji hrvatski i svjetski animirani filmovi, radionice i predstave za najmlađe i 2018. očekuju vaše dekice i košarice! Popis filmova i ostalih programa s lokacijama bit će objavljen naknadno.

ART PARK

 Drugu godinu za redom nastavlja se suradnja s Art Parkom, revitaliziranim gradskim prostorom smještenim između Tomićeve ulice, Ilice i Strossmayerovog šetališta u kojem su Udruga Pimp My Pump i street art studio Lapo Lapo pokrenuli ljetni festival. Animafest 2018. u tom prostoru organizira projekcije i gostovanja, između ostaloga u sklopu svoga tematskog programa posvećenog hororu u animiranom filmu. Detaljan program događanja u Art Parku bit će objavljen naknadno.

ANIMACIKL

Po drugi put na Animafestu, Animacikl je crtano-rekreativno druženje predvođeno kolonom Zagreb Pedicab tricikala opremljenih pokretnim projektorima uz pomoć kojih zagrebačke ulice i fasade postaju Animafestovo platno. Vožnja biciklima za građane ove godine kulminira projekcijama i predstavom posvećenom Profesoru Baltazaru u Ljetnom kinu Gradec, nakon vožnje koja se u cijelosti odvija na Gornjem gradu.

IZLOŽBE

 Animafest nastavlja suradnju s Galerijom Šira Akademije likovnih umjetnosti, ove godine po prvi puta s javnim pozivom na natječaj svim studentima Akademije, dok se suradnja s Galerijom ULUPUH nastavlja izložbom Roberta Morgana. Einar Baldvin u sklopu tematskog programa o hororu izlaže svoje crteže i grafike pod nazivom The Crawling King. U Muzeju za umjetnost i obrt, u sklopu izložbe Šezdesete u Hrvatskoj – mit i stvarnost izloženi će biti i originalni celuloidi iz serije Profesor Baltazar. Na izložbi koja se održava u Botaničaru posjetitelji Animafesta mogu steći uvid u proces nastanka ilustracije i špice Animafesta 2018. autora Stipana Tadića.

1 (3)